Energetska kriza: Nuklearne najave u Hrvatskoj ostaju samo priče, dok svijet okreće obnovljivim izvorima

Činjenice

• Energetska politika Hrvatske posljednjih 20 godina pod snažnim je utjecajem MOL-a i PPD-a.
• Nuklearne nesreće poput Černobila i Fukušime značajno su umanjile povjerenje u nuklearnu energiju.
• U svijetu je prošle godine ugašeno sedam nuklearnih elektrana, a puštene su u pogon samo četiri nove.
• Kina 2025. planira imati stotinu puta više solarnih kapaciteta nego u dvije nove nuklearke.
• Sukob na Bliskom istoku potaknuo je skok cijena energenata, što je udvostručilo ruske proračunske prihode od prirodnih resursa u travnju.
• Rusija je oko polovice prihoda od nafte vratila domaćim kompanijama radi stabilizacije domaćih cijena i podrške rafinerijama.
• Izgradnja nuklearne elektrane od prve lopate do puštanja u pogon traje najmanje 10 godina.

Hrvatska energetska politika pod utjecajem uvoznika

Hrvatska energetska politika, prema dugogodišnjim promatranjima, posljednja dva desetljeća odaje dojam da je pod snažnim utjecajem tvrtki poput MOL-a i PPD-a, ključnih uvoznika ruskog ili američkog plina i nafte. Ova situacija postavlja pitanje o stvarnoj neovisnosti i strateškim smjerovima razvoja energetskog sektora zemlje. Dok se raspravlja o budućnosti opskrbe energijom, stručnjaci poput Tonija Vidana, predsjednika Europskog ureda za okoliš (EEB), ističu dugogodišnje zagovaranje obnovljivih izvora energije kao jedini održivi put. "Kada čujem da će se u Hrvatskoj graditi nuklearne elektrane osjećam se slično kao kada su najavljivali da će Jadran podijeliti naftnim kompanijama i da ćemo u roku od pet godina postati Norveška. To su nebulozne priče kojima se pokušava stvoriti dojam da se nešto radi," kritički ocjenjuje Vidan najave o nuklearnoj renesansi.

Sjeme sumnje: Černobil i Fukušima mijenjaju percepciju nuklearne energije

Nuklearna energija, nekada smatrana vrhuncem inženjerstva i obećavajućom budućnošću, suočila se s teškim udarcima koji su trajno poljuljali povjerenje javnosti i struke. Katastrofa u Černobilu 1986. godine, iako nije izazvala paniku, ostavila je dubok trag tjeskobe, usporediv s atmosferom tijekom pandemije covida-19. Toni Vidan, tada student strojarstva, prisjeća se izravnih posljedica nesreće u Hrvatskoj, uključujući upozorenja o izbjegavanju kiše i povrća izloženog radioaktivnosti. Naglašava kako je inicijalni poriv vlasti bio zataškavanje, no u Hrvatskoj je, zahvaljujući znanstvenici Alici Bauman, informacija o opasnosti brzo doprla do javnosti putem Omladinskog radija, što je rezultiralo gotovo praznim centrom Zagreba unatoč izostanku službene karantene. Nakon Černobila, nuklearna energija izgubila je šansu postati dominantna tehnologija. Fukushima je, prema Vidanovom mišljenju, bila "čavao u lijes", dokazujući da se slične nesreće mogu dogoditi i u tehnološki naprednim zemljama poput Japana, čime je pitanje sigurnosti postalo univerzalno.

Nuklearna renesansa na čekanju, obnovljivi izvori u ekspanziji

Unatoč medijskim najavama i političkim obećanjima o nuklearnoj renesansi, stvarnost na globalnoj razini pokazuje drugačiji trend. Prošle godine ugasilo se sedam nuklearnih elektrana, dok su puštene u pogon samo četiri nove, od čega dvije u Kini te po jedna u Rusiji i Indiji. Broj nuklearnih reaktora u svijetu od 1990-ih stagnira oko 400. Kina se, za razliku od Hrvatske, strateški okreće obnovljivim izvorima energije. Do 2025. planiraju instalirati stotinu puta više solarnih kapaciteta nego što bi ih donijele dvije nove nuklearke. Ova zemlja ubrzano elektrificira svoju ekonomiju, ne želeći ponoviti europsku ovisnost o uvozu fosilnih goriva. Najbolja vijest, prema Vidanovim riječima, nije iluzija o nuklearnoj renesansi, već značajan rast solarnih i vjetroelektrana u Kini i Indiji. Te zemlje prvi put bilježe smanjenje potrošnje fosilnih goriva za proizvodnju električne energije, dok u Hrvatskoj najave o gradnji nuklearki ostaju samo priče, s obzirom na to da od prve lopate do puštanja nuklearke u pogon treba najmanje 10 godina.

Energetska kriza potiče ruske prihode, ali i domaće subvencije

Sukob na Bliskom istoku značajno je utjecao na globalna tržišta energenata, a njegov puni odraz na ruske proračunske prihode vidi se od travnja. Rusko Ministarstvo financija izvijestilo je o više nego dvostrukom povećanju poreznih prihoda od vađenja prirodnih resursa u tom mjesecu. U travnju su porezi na prirodne resurse donijeli ruskoj blagajni 917 milijardi rubalja (12,2 milijarde dolara), u usporedbi sa 443 milijarde rubalja u ožujku. Najveći dio, oko 10 milijardi dolara, potječe od oporezivanja nafte. Iako Rusija nije izravno vojno intervenirala u sukobu, kriza na Bliskom istoku donijela joj je značajnu financijsku korist. Međutim, velik dio te dobiti nije stigao u državnu blagajnu. Vlada je oko polovice prihoda od nafte vratila domaćim naftnim kompanijama kako bi obuzdala rast cijena benzina i dizela na domaćem tržištu te podržala modernizaciju rafinerija. Naftni sektor i dalje predstavlja ključni izvor financiranja ruskog rata u Ukrajini.

Obnovljivi izvori kao rješenje za budućnost

Energetska kriza, iako kratkoročno donosi veliku dobit naftnim kompanijama, dugoročno je pokazala pogrešnost strategija oslanjanja na fosilna goriva. Za razliku od prijašnjih energetskih kriza, poduzetnici i građani danas imaju priliku prijeći na druge, isplative izvore energije, poput solara. Ova situacija naglašava važnost ulaganja u obnovljive izvore energije kao strateškog odgovora na globalne energetske izazove. Potrebno je slijediti primjer zemalja poput Kine i Indije koje masovno ulažu u solarnu i vjetroenergiju. Prijelaz na obnovljive izvore ne samo da smanjuje ovisnost o uvozu fosilnih goriva, već također doprinosi stabilizaciji cijena i dugoročnoj održivosti energetskog sektora. Hrvatska bi trebala usmjeriti svoje napore prema ovim tehnologijama, umjesto da se zadržava na nerealnim najavama o nuklearnim projektima.

Ukratko

• Hrvatska energetska politika dugi niz godina odaje dojam pod dominacijom uvoznika energenata, što postavlja pitanje strateškog smjera.
• Globalne nuklearne katastrofe poput Černobila i Fukušime trajno su umanjile povjerenje u sigurnost i isplativost nuklearne energije.
• Dok se u Hrvatskoj najavljuju nuklearni projekti, globalni trendovi pokazuju pad broja aktivnih nuklearki i rast ulaganja u obnovljive izvore.
• Kina i Indija predvode tranziciju prema obnovljivim izvorima, bilježeći smanjenje potrošnje fosilnih goriva za proizvodnju električne energije.
• Sukob na Bliskom istoku privremeno je povećao prihode Rusije od izvoza energenata, ali je također naglasio nestabilnost tržišta fosilnih goriva.
• Isplativost solarnih tehnologija danas nudi realnu alternativu za energetsku tranziciju, za razliku od prijašnjih kriza.